06-08/04/2018 - DUBROVNIK


O NAMA PROGRAM 2018 ULAZNICE PRESS KUTAK GALERIJA POTPORA INFO ARHIV

HR / EN



Joško Ćaleta: Klapa i klapsko pjevanje     

OD KALETE DO ARENE, OD LOKALNOG DO GLOBALNOG

Spomenete li danas riječ klapa bilo gdje u Hrvatskoj, većina će upitanih prepoznati o čemu se u osnovi radi. Prosječni Hrvat odmah će pomisliti na skupinu dalmatinskih pjevača koji pjevaju uglavnom s pratnjom glazbala ili bez nje. Bit će tu i onih koji će Vam pokušati objasniti kakvo je to pjevanje, povezati ga sa svojim ljetovanjem, suncem, morem, vinom, maslinama i ribom… E, tu ih morate zaustaviti, jer način na koji klapski pokret danas funkcionira zaista nije jednostavno opisati. Klapsko pjevanje danas nije isključivo tradicijska svojina, ono pripada široj zajednici, posebno pjevačima koji će prakticirajući ovu glazbu uživati u pjevanju i rezultatima svojega rada. Pozitivan po svojoj prirodi, trend klapskog pjevanja postaje novi identitet širih područja prolazeći pri tome kroz složene glazbene procese – od tradicijskog do modernog, od lokalnog do globalnog. Folkloristi su tu pojavu nazvali klapizacija hrvatske tradicijske glazbe, a još je zanimljiviji izraz Arsena Dedića koji je izjavio da je trenutno na snazi strahovlada klapa. Iznesene tvrdnje upućuju na pomisao da se sve ono što klapa pjeva i naziva klapskom pjesmom. No, situacija nije tako jednostavna, dapače, vrlo je složena. Klape u pravilu pjevaju vrlo raznolik repertoar, kojem je klapski repertoar (samo) osnova. U današnje doba, moramo priznati, čak sve manje i manje.

Kako je, zapravo, sve počelo? Fenomen klapskog pjevanja kontinuirana je i relativno stara pojava na koju su upozorili istraživači i muzikolozi krajem 19. st. (Kuba, Kuhač). To razdoblje poznato kao preporodno doba, vrijeme je nastanka prvih organiziranih crkvenih i svjetovnih pjevačkih zborova, gradskih limenih glazbi i tamburaških sastava i orkestara koji su direktno utjecali na formiranje klapskog glazbenog izričaja. U početku, bile su to manje skupine pjevača koje je, uz prisno prijateljstvo, zajedničke poslovne i druge interese, vezala i ljubav prema pjesmi. Ribari i težaci pjevali su uz bok trgovcima i obrtnicima, učenicima i studentima, najviše u konobama u kojima se uz jednostavno jelo konzumiralo vino. Pjevali su za svoju dušu po uskim kaletama tražeći skrivene kutke u kojima glas najbolje rebatije – odzvanja, na zadovoljstvo družine pjevača. Pjevali su i za druge, posebno za voljene drage, kojima bi skupina pjevača pjevala podoknice, serenade, sve dok se ukućani ne bi smilili i otvorili vrata i portune, pustili pjevače u kuću i počastili ih jelom i pićem. Isto zadovoljstvo imale su prilike kasnije doživljavati i brojne turistkinje kojima su svoj pjev podarili dalmatinski galebovi, šireći i na taj način dalmatinsku turističku ponudu.

Tijekom vremena brojni su jezikoslovci i etnomuzikolozi pokušali utvrditi korijene i podrijetlo riječi koja nije tako dugo u upotrebi na ovim područjima. Jezikoslovci poput Radovana Vidovića i Bratoljuba Klaića korijene riječi klapa (capulata) nalaze u sjevernotalijanskom tršćanskom šatrovačkom dijalektu, odakle je termin usvojen diljem Jadranske obale negdje polovicom 19. st. Riječ označava družbu, družinu, skupinu ili kliku, izrazito čvrsto povezanu. Riječ družina najbliže bi označavala pojam klapa. Iako je termin klapa i danas moguće čuti kao naziv za družinu malonogometaša ili pjevača gange i rere, moramo se složiti da pojam klapa najčešće asocira upravo na organizirane pjevačke skupine sa specifičnim (a capella) repertoarom dalmatinskih napjeva. Naziv dalmatinska klapska pjesma novijeg je, dakle, datuma. U stručnoj (etnomuzikološkoj) glazbenoj terminologiji uveden je tek krajem 1970-ih. Rezultat je to suradnje stručnjaka i pjevača okupljenih oko prvog Festivala dalmatinskih klapa, osnovanog 1967. u Omišu. Pojam je u stručnu literaturu i glazbenu praksu uveo akademik Jerko Bezić. U svom članku Dalmatinske klapske pjesme kroz deset godina omiškog festivala određuje termin precizno ga definirajući u odnosu na cjelokupnu dalmatinsku urbanu pjesmu. Taj termin uključuje glazbene elemente ovog fenomena naglašavajući pritom posebni a capella repertoar pjevan isključivo od klapa, ali i socijalni aspekt koji nosi porijeklo i značenje izraza klapa.

Ako se osvrnemo na prisutnost ovog glazbenog fenomena u medijskom javnom prostoru morat ćemo se vratiti u 1950-e godine. U to vrijeme, prve komercijalne uspjehe klapskog načina pjevanja bilježe skupine pjevača podrijetlom iz Dalmacije, uglavnom članova zbora tadašnje Radiotelevizije Zagreb, koje su u 1950-ima i 1960-ima djelovale u Zagrebu. Prva je takva uspješna vokalna skupina, kojoj osnovu repertoara čine tradicijski dalmatinski a capella i vokalno-instrumentalni napjevi, Grupa Dalmatinaca Petra Tralića. Ovoj vokalnoj skupini Jugoton, tada vodeća diskografska kuća na ovim prostorima, do 1963. izdaje niz od od šest EP-a, pet singlova i tri LP-a. Godine 1963. konkurentska diskografska kuća PGP RTB lansira također zagrebački sastav VA Dalmacija. Mario Nardelli, voditelj ovog sastava, unaprjeđuje korištenje instrumenata te, u suradnji s uglednim aranžerima, piše aranžmane koji su osuvremenili dotadašnje dalmatinsko (klapsko) pjevanje. Rezultat je 1966. izdani LP Dalmatinske pjesme, koji postiže zlatnu naknadu na prostorima bivše Jugoslavije. Treba primijetiti da klape tog vremena nisu u svojem naslovu sadržavale ovaj danas uvriježeni pojam. Sljedeće 1967. osniva se Festival dalmatinskih klapa u Omišu, koji potiče nastanak brojnih klapa festivalskog modela.

U boljem razumijevanju razvoja festivalske klape pomoći će nam primjer diskografske produkcije jedne od vodećih klapa tog perioda, klape Trogir. Klapa osnovana 1964. (pod nazivom Oktet Trogir) zapaženom ulogom pobjednika na omiškom Festivalu postaje jedna od vodećih klapa svog vremena. U izdanju Jugotona na vinilu se javljaju 1970., na prvom nosaču zvuka omiškog Festivala, uz ostale pobjednike Festivala. Zahvaljujući poduzetnosti festivalske direkcije i lista Arena u produkciji Jugotona zabilježene su izvedbe klapa Trogir, Srdele iz Makarske, Vela Luke, dubrovačkog Maestrala te imena njihovih voditelja, Ljube Stipišića, Joška Buble, Perice Miroševića i Krešimira Magdića. U prvoj fazi izdavaštva klapa Trogir predstavlja repertoar trogirskih klapskih napjeva (tri LP ploče u izdanju Jugotona i PGP RTB), koje su prikupili i obradili sami pjevači i njihovi tadašnji voditelji. Sljedeće izdanje, LP More ti si čežnja, predstavilo je klapske napjeve uz pratnju mandolinskog sastava. Pokazalo se da su i pobjednici omiškog Festivala dolazili do najšire publike po principu izmjenjivanja vokalno-instrumentalnog i a capella repertoara, formulom kojom je, primjerice, i višestruki omiški laureat, klapa Šibenik, stizala do zlatnih naklada svojih LP izdanja Šibenska balada i Rodija se sin. Naredno izdanje klape Trogir, LP Ćale moj (1978.), donosi obrade uspješnih hitova s festivala popularne glazbe (Festival zabavne glazbe Split) na klapski način. Većina predstavljenih obrada i danas je dio standardnog repertoara brojnih klapa. Popularnost novog repertoara i brojni nastupi naveli su klapu na izdavanje prvog live klapskog albuma, LP Klapa Trogir u Lisinskom (1980.), kojim su utemeljili još jedan danas čest način diskografskog predstavljanja klapskog pjevanja. Godine 1986. klapa izdaje LP Tragurium, na kojem, uz klapske uspješnice, predstavlja repertoar različitih svjetskih tradicija a capella pjevanja, što također inspirira brojne klape na slične pokušaje uvrštavanja raznolikog repertoara. Svojim posljednjim LP-jem Povratak iskonu (1989.) klapa se vraća korijenima – izvornom klapskom pjevanju od kojeg su davne 1964. krenuli. Upravo ovaj album postaje jedan od temeljnih izvora brojnim pjevačima modernog klapskog pokreta započetog u 1990-im godinama pojavom klape Cambi i njene izuzetne popularnosti izazvane izvedbama a capella obrada Gibonnijevih hit uspješnica.

Nastankom hrvatske države i novih tržišnih uvjeta pojavio se čitav niz novih diskografskih kuća koje su klapama pružale nove mogućnosti za objavljivanje. Croatia Records, bivši Jugoton, naslijedila je impozantnu arhivu snimaka za čije je izdavanje imala vlasnička prava. Stoga su se odlučili za reizdavanje arhivskog materijala od kojih su najpoznatiji ciklusi Da te mogu pismom zvati i O jubavi klapa piva. Danas su najveći izdavači klapskih albuma, uz Croatiu Records, još i Scardona te Aquarius Records. Njihovo se poslovanje temelji na potpuno različitim pristupima. Scardona, jedan od organizatora klapskog spektakla na Poljudu, u pravilu objavljuje izrazito komercijalna izdanja svojih najtiražnijih pulena – Intrade, Maslina, Cambi. Njihova su live izdanja stadionskih koncerata najprodavaniji klapski CD-ovi. S druge strane, Aquarius Records, uz antologijska kompilacijska izdanja povodom 40-e obljetnice klape Trogir i klape Linđo-N, okrenuo se uglavnom mladim, kvalitetnim, nekomercijalnim klapama i izdanjima koja se ne prodaju u velikim nakladama, ali donose nove, zanimljive klapske audio uratke.

Utjecaji na formiranje današnjeg repertoara i stila pjevanja modernih klapa uključuju nove varijable potrebne za razumijevanje novih pristupa kojima moderne klape formiraju svoj repertoar. Globalizacija i dostupnost informacija omogućuje današnjim pjevačima vrlo jednostavan pristup ogromnoj datoteci podataka (You Tube), u kojoj se, uz brojne primjere klapskih izvedbi, nalaze najrazličitiji primjeri izvedbene prakse tradicijskih i popularnih glazbi svijeta. Jednostavnim klikom miša, klapskom pjevaču danas je vrlo jednostavno upoznati se s izvedbom tradicijskog pjevača u Africi ili Mongoliji, odnosno poslušati dobar reggae sastav s Jamajke ili taiko bubnjare iz Japana, gruzijsko ili sardinijsko (tenores) višeglasje. Sve drugo je mašta voditelja, obrađivača i volja i upornost klapskih pjevača. Na isti način klikovi pregleda klapskih video uradaka govore o zainteresiranosti posjetitelja sa svih kontinenata. Isto tako valja napomenuti da suprotno starijim načinima razmišljanjima postoje i progresivniji načini harmoniziranja i ritmiziranja (sinkopa), koje podsjećaju na moderne svjetske načine harmoniziranja, od Barbershop kvarteta do modernih boy bandova, poput projekta koji nas je prošle godine pod nazivom Klapa s mora predstavljao na Eurosongu. Utjecaji, koje u današnje vrijeme u klapski glazbeni svijet donose novi naraštaji, polako ujednačavaju izvedbenu sliku različitih lokalnih i regionalnih osobnosti stila klapskog pjevanja te ga istodobno približavaju globalnim glazbenim izričajima.

Zanimljiv je zaokret u tekstovima modernih klapa u izvedbama uz instrumentalnu pratnju. Cilj je tekstova zadovoljiti parametre popularne prepoznatljive izvedbe koja će se rado emitirati na valovima lokalnih, ali i regionalnih radio stanica. Hitmejkeri današnjice za moderne klape pišu tekstove u strofnom obliku s refrenima koje obiluju prepoznatljivim idiomima idealnog dalmatinskog života – maslina, more, sunce, vino ili ljubav prema Dalmaciji. Maslina je neobrana, Da te mogu pismom zvati, Croatio, iz duše te ljubim, Zora bila, samo su neke od uspješnica koje ćete imati prilike češće čuti na valovima lokalnih radio stanica, ali i na bilo kojem neformalnom afterpartyju, s klapskim pjevačima ili bez njih. Na drugu stranu, ne bi bilo pravedno ne spomenuti brojnu scenu klapa koje gotovo isključivo izvode klapske pjesme, prema definiciji koju u spomenike nematerijalne baštine čovječanstva svrstava UNESCO. Manje zastupljeni u medijima i javnosti, klape poput Grdelina, Pinguentuma, Bunara, Dišpeta ili Neverina nastavljaju na ustanovljenim glazbenim tradicijama svojih prethodnika klapa Trogir, Šibenik, DC Vranjic, Lučica, Ošjak…

Sve navedene današnje klape – klape vokalno – instrumentalno komercijalnog pristupa i klape okrenute a capella izričaju – vode brigu o svojoj medijskoj promociji, što podrazumijeva redovito izdavanje nosača zvuka. Na tržištu je velik broj CD-a snimanih u različitim uvjetima (studio, akustični prostori, live koncerti), s vrlo različitim predstavljenim repertoarima u izdanjima brojnih hrvatskih izdavača. U poplavi izvođača i izdavača moguće je pronaći i vrlo zanimljive načine predstavljanja. Tako ćete, nađete li se ljeti kao turist u Splitu ili Dubrovniku, imati prilike uživati u neformalnim, od Turističke zajednice često sponzoriranim, uličnim nastupima a capella klapa. Nakon otpjevanog nastupa u akustički zanimljivom prostoru, klapa će Vas ponuditi jednim od svojih izdanja, u pravilu preprženim CD-om svog ili kompiliranog repertoara šireći na taj način glas o svojoj glazbenoj tradiciji te poboljšavajući u isto vrijeme svoj osobni životni budžet. Upravo su kompilacijski albumi postali jedan od čestih načina predstavljanja klapskog pjevanja, bilo da se radi o kompilaciji repertoara poznate, dugovječne klape, kompilacijama klapskih festivala ili klapskih hitova. Jedan od takvih je i 101 Dalmatinska na kojoj je predstavljena povijest razvoja dalmatinske urbane pjesme iz 1950-ih i 1960-ih koju danas javnost naziva klapskom ma što to značilo!



Aklapela 2018

ANKORA - Podstrana
CESARICE - Zagreb
FA LINĐO - Dubrovnik
KAMPANELI - Donja Kaštela
KAPRIC - Zadar
KAŠE - Dubrovnik
PASIKA - Kostanje
PORAT - Lumbarda
REFUL - Split
SKONTRADURA - Dubrovnik
STINE - Zagreb
SUBRENUM - Župa dubrovačka

Produkcija: Dubrovnik PartneR / Vukovarska 26, HR-20000 Dubrovnik / T +385 20 448 180 / F +385 20 358 008 / E partner@dubrovnikpr.com